Najbolji esej „Prostori smrti u poeziji Vladislava Petkovića Disa” autorke Jelene Marinkov

813

ČAČAK – Žiri u sastavu: prof dr Snežana Milosavljević Milić (predsednik), dr Dejan Vukićević i prof. dr Vladimir Gvozden jednoglasno je doneo sledeću odluku: prvo mesto pripalo je radu pod naslovom „Prostori smrti u poeziji Vladislava Petkovića Disa”, koji je potpisan šifrom „Lala” autora Jelene Marinkov, drugo mesto pripada radu „Pogled trupina – Analiza pozicije lirskog subjekta u zbirci Utopljene duše Vladislava Petkovića Disa”, potpisanom šifrom „Anabel Li”, autora Danice Đokić, dok je treće mesto zauzeo rad po naslovom „Svetotvorna pesma”, potpisan šifrom „Vitold Gombrovič”, autora Magde Milikić.

Na konkurs za izbor najboljeg eseja o književnom delu Vladislava Petkovića Disa za 2020. godinu pristiglo je ukupno devet radova. Znatno više kvalitetom nego obimom odziva, ovogodišnji radovi potvrđuju da je Dis naš savremenik čije delo inspiriše svakog čitaoca koji mu se želi ozbiljno posvetiti. Ovoga puta među čitaocima, autorima eseja primetna je volja da se Disovo stvaralaštvo sagleda u širem kontekstu poetičkog kontinuiteta srpske poezije dvadesetog veka, najpre u odnosu na pesničku generaciju modernista i avangarde (Sima Pandurović, Miloš Crnjanski, Rastko Petrović), a potom i u relaciji sa pesnicima nakon drugog svetskog rata (Branko Miljković).

Iako za temu ima jedan od najviše razmatranih motiva u Disovom stvaralaštvu, Jelena Marinkov, autorka prvonagrađenog rada o motivu smrti kod Disa piše sa aspekta jednog hipotetičkog poetičkog sinhronog poretka kojim se preosmišljava i sama geneza ovog motiva u srpskoj poeziji dvadesetog veka.

Preciznost i relevantnost iskazanih književnokritičkih stavova, kao i dobro izbalansiran odnos prema kanonskim čitanjima Disove poezije dodatni su kvaliteti prvonagrađenog rada.