U Mojsinju je održana posebna svečanost, proslava rođendana najstarijem žitelju stogodišnjaku. Svečanost nije samo zbog životnog veka, već zbog onoga što je Živko Spasojević uradio za selo.
Živko Spasojević je rođen u Mojsinju 13. juna 1921. godine, kao treće dete, a prvo koje je preživelo. Živkova ćerka Lena kaže da se tajna dugovečnosti krije možda u imenu.
„Da bi on ostao da živi dali su mu ime Živko“, kaže ćerka Lena Jovanović.
„Iako sam izvođen na streljanje 41. godine, kaznena ekspedicija mi je oprostila život“, seća se Živko.
Nakon rata posvetio se unapređenju i razvoju sela, predvodeći ga sedam decenija.
Lični interes uvek podređen opštem
„Nije sebi ništa napravio, niti je za sebe šta uradio, ništa“, ističe Jelica Spasojević.
I Vidosav Milošević kaže da je Živko radio samo za selo. „Sebi nije jednu kašiku, nešto uzeo“, potvrđuje Milošević.
Danas živi od poljoprivredne penzije, a potomstvo podučava da lični interes uvek treba da bude podređen opštem.
„Možda je malo omladina otišla sa životom u krajnost. Moral je malo izgubljen. Možda vlast treba malo, kad se tiče morala da povede računa. Inače, ranije kad sam bio omladinac, nisam smeo da stegnem devojku u ruku, a sad se dva-tri puta udaje za godinu dana“, zamerke su stogodišnjaka iz Mojsinje.
Zato je, kaže, i dočekao vek, ali i uz decu šestoro praunučadi i toliko i čukunučadi.
RTS, OzonPress