Od početka godine prijavljen nestanak gotovo 500 mališana

1155
Lost kid

U prvoj polovini 2018. prijavljen je nestanak skoro 500 dece. Prošle godine prijavljen je nestanak skoro 1500 dece, a njih osmoro nije pronađeno. Igor Jurić iz Fondacije Tijana Jurić kaže da najviše nestaju deca iz domova i hraniteljskih porodica, da su mnogi mališani žrtve trgovine ljudima i da se plaše da to prijave.

Igor Jurić iz Fondacije Tijana Jurić kaže da je u proseku u Srbiji godišnje nestane između 1300 i 1500 mališana i da kao društvo u celini ne činimo dovoljno i ne brinemo dovoljno o samoj deci a i o tome zašto nestaju.

Kako prenosi, najviše nestaju deca iz domova i iz hraniteljskih porodica, i dodaje da moramo da se zapitamo zašto i tu postoje problemi.

Zatim, nestaju deca koja su žrtve trgovine ljudima. Otmice u ovoj godini nismo imali, dodaje.

Srbija se, konstatuje, ne izdvaja po broju nestale dece od drugih zemalja, ali su u odnosu na države regiona u našoj zemlji izraženije porodične otmice (otmice jednog nezadovoljnog roditelja). Naglašava da zato treba raditi sa porodicama koje imaju krizu u brakovima. Hrvatska ima čak i veći broj nestanaka nego Srbija, navodi.

Jurić ističe kao problem i to što niko ne razmišlja o tome kako se osećaju ta deca koja su se vratila kući, niti o tome  kako se osećaju roditelji kojima se deca nisu vratila. Kad je Tijana nestala niko od stručnih nije došao da razgovara sa nama, da pruži potrebnu pomoć, to se ne dešava, naglašava gost N1. Kaže da je posle Tijaninog nestanka uvideo koliko je to važno kako bi se čovek vratio u normalan život.

Radeći, u okviru Fondacije, na nekim slučajevim nestanka, Jurić kaže da je viđao u kakvim su uslovima živela nestala deca, da su često bila žrtve nasilja u porodici ili prinudnog prosjačenja, pa da su zato odlazila od kuće, a da se kasnije, kad bi se vratili, nije radilo ni sa detetom ni sa porodicom, i da je sve bilo zapravo na početnom položaju.

„A što se tiče reakcije policije, kad pričamo o deci koja se nisu pronašla, sama reakcija policije nije bila dovoljno dobra i konkretno Barbaru Vitez i još neku drugu decu nismo do danas pronašli“, podvlači Jurić.

Jurić ističe značaj medija u ovakvim situacijama, ali i apeluje na pojedine od njih i na novinarska udruženja da se povede računa, čuva privatnost porodica i ne zloupotrebljava njihova muka.

„Čini mi se da bez pomoći medija pitanje je da li bi se ubica Tijanin pronašao i njeno telo. Sam rad Fondacije ne bi bio uspešan da nemamo podršku medija, ta saradnja je veoma važna“, kaže gost Dana uživo.

Naša policija ne shvata dovoljno važnost saradnje s jednom civilnom organizacijom kakva je Fondacija Tijana Jurić, navodi gost N1. Mi smo zato poveli jednu kampanju „Nestali ne smeju biti nevidljivi“, dodaje.

On napominje da u Srbiji godišnje nestane oko 1300 odraslih, a da prošle godine nije pronađeno 77 njih, da niko ne zna ko su.

Navodi da, kada bi se napravio zakonski okvir, i kada bi policija davala fotografiju i informacije koje može, svima bi lakše bilo. Ovako, prenosi, fondacija radi tako što se prvo porodica javi.

„U Belgiji, kad nestane dete, ta se fotografija pojavi od marketa do bilborda na autoputu“, naglašava.

Ističe i da Srbija treba da se priključi sistemu „Child alert“ koji postoji u 12 zemalja, a koji se uključuje kada se proceni da je dete u opasnnosti. Kaže da se on uključuje kad stručni ljudi urade procenu da treba, da se celo društvo animira i pokreće, slike se pojavljuju u marketima i na granicama, a da je uspešnost potrage veoma velika.

„Trgovci ljudima su sposobni da urade mnogo toga, jer je jako veliki novac u pitanju“, kaže Jurić na pitanje kako deca mogu biti prokrijumčarena na granici.

Tokom migrantske krize je veliki broj dece bez pratnje roditelja prošao preko Balkana, negde su procene da je čak 10.000 dece nestalo na ovoj ruti.

„Deca su ovde bila bez ikakve kontrole, na dohvat ruke onima koji su želeli tu decu tako da zloupotrebe… Činjenica je da je mnogo dece tu zloupotrebljeno i žrtvovano i da mi kao ljudi ne radimo dovoljno da tu i našu decu zaštitimo dovoljno… Nismo upućeni u sve opasnosti koje su oko nas, počev od intereta“, kaže Jurić.

On dodaje da je nekad razočaran jer je jako teško animirati naše građane da shvate da je opasnost tu oko nas.

Ove godine prema podacima iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima, 14 slučajeva je prijavljeno, a od njih 10 su deca, kaže Jurić.

Gost N1 smatra da taj podatak nije realna slika, jer se deca obično plaše da prijave takve slučajeve. Navodi da su u fondaciji imali dva takva slučaja, kad su deca javila da su žrtve trgovine ljudima i da su prosledili MUP-u.

Sama deca se plaše da prijave te slučajeve, nemaju poverenja u društvo i državu da će ih zaštiti od tih ljudi, koji su jako opasni, zaključuje Igor Jurić.

 

Izvor: n1info.com, Foto – ilustracija